Danas je vukovarski Vodotoranj prekrasan vidikovac, nekadašnja zloglasna farma na kraju grada mjesto dubokog pijeteta, dio vukovarske bolnice tužno Mjesto sjećanja – upoznajte Vukovarski nokturno, najtužniju i najponosniju priču o Vukovaru

Vukovar, 15. listopada 2020. – Jedan je od najljepših baroknih gradova u ovom dijelu Europe, s vrhunskim street artom iznenađenje je za moderne putnike, u njemu se spajaju Srijem i Slavonija, poznata je gurmanska oaza, leži na dvije rijeke – Dunavu i Vuki, a njegova pitoreskna okolica poziva na aktivnost. Putovanje u Vukovar dugo se pamti. Dok uživate u obilasku modernog Muzeja vučedolske kulture, u jutarnjoj kavi u jednom od kafića ili u šetnji njegovim mirnim ulicama, teško je zamisliti da je ovaj grad prije samo 25 godina bio potpuno uništen. O tom dijelu vukovarske povijesti danas svjedoči Vukovarski nokturno koji povezuje memorijalna mjesta grada, a mi smo posjetili sedam najpotresnijih.

Strah, empatija, bezbroj pitanja na koja ni danas nema odgovora, sve se to miješa s golemom tugom kada prolazite hodnikom Mjesta sjećanja – Vukovarske bolnice 1991. i na zidnim pločicama čitate crnim slovima ispisanu kronologiju događanja, ludilo rata kroz koje su prolazili ranjenici i osoblje. Posve ste nespremni na prizor koji vas dočekuje u mračnom podrumu. Ksenofobično, nemogući uvjeti, natiskane gipsane lutke – ranjenici i bolničko osoblje skrivaju se od granatiranja, zapravo sve onako kako je bilo 1991.

Pomislite da ne može biti tužnije dok ne dođete na Ovčaru – spomen dom i Masovnu grobnicu. Nikada niste bili na tišem mjestu. Na nekadašnjoj vukovarskoj farmi u hangaru slike ubijenih i nestalih pojavljuju se i nestaju u mraku. Na stropu zvjezdano nebo, svaka zvijezda jedan izgubljeni život. Čini vam se da ih ima bezbroj. Na podu predmeti, osobne stvari, pod prepun čahura i zdenac s imenima žrtava – 261 ime. Žrtve iz hangara, njih 200 – ranjenici i medicinsko osoblje Vukovarske bolnice ekshumirani su iz masovne grobnice udaljene kilometar od hangara. Za 61 žrtvom i danas se traga.

Najveća masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata je Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Za svaku žrtvu jedan bijeli križ, njih 938, a na središnjem dijelu groblja četiri metra visok križ od patinirane bronce s vječnim plamenom, autorice Đurđe Ostoja.

Dokumentarni filmovi, ratne fotografije, izvješća, uspomene na poginule branitelje, kronologija ratnih događanja… sve to čuvaju Memorijalni centar Domovinskog rata u Vojarni vukovarske 204 brigade i Spomen dom hrvatskih branitelja na legendarnoj Trpinjskoj cesti, a u gradu ušćem Vuke u Dunav dominira spomenik poginulim braniteljima, veliki Središnji križ od bijelog kamena, djelo pulskog kipara Šime Vidulina.

Na obnovljeni, moderan Vukovar, onaj grad s početka ove priče puca pogled s obnovljenog vukovarskog Vodotornja, simbola hrvatskog zajedništva, stradanja i otpora, koji se krajem 1991. jedini prkosno izdizao iznad razrušenog grada.
