Nacionalni park “Krka” smješten je na području Šibensko-kninske županije u središnjoj Dalmaciji nizvodno od Miljevaca, samo par kilometara sjeveroistočno od grada Šibenika. Dobio je ime po rijeci Krki koja je dio parka. Poznat je po velikom broju jezera i slapova. Krka je postao nacionalni park 24. siječnja 1985.godine i sedmi je po redu nacionalni park u Hrvatskoj.
Obuhvaća površinu od 109 km² od kojih 25,6 km² čini vodena površina, najljepši tok rijeke Krke koja izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina, teče kroz kanjon dug 75 km, protječe kroz Prokljansko jezero i utječe u Šibenski zaljev, te donji tok rijeke Čikole. S potopljenim dijelom ušća, rijeka Krka duga je oko 72,5 km i po dužini je 22. rijeka u Hrvatskoj. Sa svojih 7 sedrenih slapova i ukupnim padom od 224 m, ljepota rijeke Krke predstavlja prirodni krški fenomen. Bilušića buk, Brljan, Manojlovac, Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk su sedreni slapovi Krke. Za mnoge, najljepše plave linije dalmatinskog krša. Sedreni slapovi temeljni su fenomen ove rijeke.
Na prostoru Nacionalnog parka nalazi se dvadesetak arheoloških lokaliteta iz svih perioda od pretpovijesti do srednjeg vijeka. Područje oko rijeke Krke obuhvaća čitav niz važnih arheoloških lokaliteta koji nam govore o dugoj povijesti života u ovim krajevima.
Uz rijeku Krku nalaze se ostaci nekoliko starohrvatskih utvrda iz 14. stoljeća : Kamička, Trošenja, Nečvena, Bogočina i Ključice koja je po svojim dimenzijama jedan od najznačajijih obrambenih zdanja u Hrvatskoj.
Na mjestima koja nisu okružena stijenama, rijeka Krka napravila je jezerca, mjesta mira i tišine, mjesta za duhovnu povezanost čovjeka i Boga. Tako su franjevci na otočiću Visovcu, smještenom usred Visovačkog jezera, podigli samostan Majke od Milosti i crkvu Gospe Visovačke. Na još jednom proširenju rijeke Krke, zvanom Carigradska draga, nalazi se jedno od najvažnijih duhovnih središta pravoslavne Dalmatinske eparhije, manastir sv. Arhanđela.
Za potrebe lokalnog stanovništva na rijeci Krki izgrađeni su mnogobrojni mlinovi koje pokreće voda pa ih nazivamo vodenicama. One ne samo da su bile važne za život, nego su donosile velike prihode. Do danas su ostale iste, bez tehničkih inovacija postale su turistička atrakcija. Na Skradinskom buku i Roškom slapu prezentirana je stara kužina, mlin s mlinskim inventarom, mlinareva soba, tkalački stan te kovačija i štala.
Duž toka rijeke Krke izgrađene su četiri hidroelektrane, izuzetno vrijedni spomenici industrijske arhitekture. Tri su i danas u funkciji, “Jaruga” na Skradinskom buku, “Miljacka” na slapu Manojlovcu kod Kistanja i “Roški slap” na Roškom slapu. HE “Krka” na Skradinskom buku, kojoj su do danas sačuvani samo ostaci, zaštićeno je kulturno dobro RH.
Nacionalni park Krka preporučuje se posjetiti u proljeće i ljeti jer je tada u punom sjaju, a možete se i osvježiti u čistoj vodi.
