Pouzdano se zna da je Katarina Zrinski pisala svoj „Putni tovaruš” ovdje kod kuće u Ozlju. Vjerojatno je u sjeni mirisnog jasmina ili ruže ozaljskog perivoja i Fran Krsto Frankopan napisao po koju lirsku pjesmicu prožetu dubokom iskrenošću za svoju zbirku „Gartlic za čas kratiti”.

Ovo prekrasno zdanje je izgrađeno na litici ispod koje protječe rijeka Kupa, a svoj konačan izgled dobiva u 18. stoljeću. Prilično kasno, rekli bi neki, s obzirom na to da je dugo vremena trajala izgradnja, ili bolje reći nadogradnja kojom se došlo do današnjeg izgleda.

Jedna od zanimljivosti jest ta da ćete, da biste uopće ušli u stari grad Ozalj, morati prijeći drveni most koji je nekada imao obrambenu funkciju. Naime, srednji stup koji nosi most nekoć je bila kula stražarnica koja je služila za obranu.