Sjeverni Velebit, osnovan 1999. godine, najmlađi je od osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj. Ovaj je prostor Velebita pravi mozaik sastavljen od najrazličitijih staništa koja su dom mnogim biljnim i životinjskim vrstama čije smo bogatstvo tek počeli otkrivati. Upravo je ta raznolikost krških oblika, živoga svijeta i krajobraza, koje je dobrim dijelom stvorio čovjek, bila razlogom proglašenja Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Sjeverni Velebit je 2017. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao dio zajedničke svjetske baštine 13 zemalja pod nazivom „Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe”. Riječ je o 1289 hektara bukove šume koja je u Nacionalnom parku Sjevernom Velebitu u Strogom rezervatu “Hajdučki i Rožanski kukovi”.
Najveće osobitosti i vrijednosti Nacionalnog parka je su jame, sasvim poseban svijet krških podzemnih oblika. Područje Parka, a osobito strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, po velikom broju dubokih jama, njih više od 400, među najzanimljivijim je speleološkim lokalitetima svijeta. Unutar Parka otkrivene su i tri jame dublje od 1000 metara, jamski sustav Lukina jama – Trojama (1431 m), Slovačka jama (1320 m) i jama Velebita (1026 m). U jamama obitava neobičan živi svijet navikao na stalnu tamu, visoku vlagu i konstantnu temperaturu. Tu žive kukci poput kornjaša, puževi, stonoge, lažištipavci, pauci, rakovi, mnogočetinaši, skokuni, pijavice, školjkaši. Neki od njih endemi su sjevernih Dinarida, a zadnjih godina opisano je i nekoliko vrsta posve novih za znanost. Najpoznatija podzemna vrsta je velebitska pijavica, endem nacionalnog parka, dosad pronađena samo u četiri duboke jame strogog rezervata.
Među najpoznatijim lokalitetima Sjevernog Velebita je zavižansko područje s brojnim vrhovima visine od 1600 do 1676 metara: Veliki Zavižan – najviši vrh Sjevernog Velebita, Zavižanski Pivčevac, Zavižanska kosa, Balinovac, Vučjak. Svaki od njih impresivan je vidikovac.
U neposrednoj blizini planinarskog doma smjestio se, između tri zavižanska vrha, Velebitski botanički vrt. Osnovan 1967. godine, već gotovo 50 godina vrt je nezaobilazna točka za posjetitelje Parka i mjesto na kojem se može promatrati i učiti o bogatoj raznolikosti velebitskog bilja. U prirodnim biljnim zajednicama područja rezervata, raste već sada veći broj najpoznatijih velebitskih biljaka. Unošenjem novih biljka ne smije se narušiti postojeći sklad u rasporedu biljaka na terenima vrta.
Jedno od najljepših velebitskih mjesta je krška dolina Veliki Lubenovac, na samom rubu rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi. Vršnim dijelom Parka, spajajući područje Zavižana i Alana, vrlo vješto i s tek neznatnim usponima, vijuga poznata Premužićeva staza. Građena u suhozidu još početkom 30-ih godina prošloga stoljeća, protežući se kroz Rožanske kukove, otvorila je put najkrševitijim i najnepristupačnijim dijelovima Parka. Prolazak Premužićevom stazom je poput posjeta galeriji na otvorenom, staza s lakoćom vodi kroz različite šume, travnjake, i kamenjare, a s nje se odvaja nekoliko uspona na vrhove kukova. Tu je i omiljeno sklonište – Rossijeva koliba.
U južnom dijelu Parka nalazi se područje Alana. To je prostor planinskih travnjaka, duliba i padeža iznad kojih su planinski vrhovi. Pogled koji se s Alana pruža na more i otoke ne možete zaboraviti. Vrlo blizu je Mirovo, mjesto koje je također nekoć bilo veliko ljetno planinsko naselje, a danas tamo nalazimo tek ostatke kuća, štala, suhozida i šterni.
Prirodne vrijednosti Sjevernoga Velebita i dalje se neprestano otkrivaju. U Parku je u zadnjih petnaestak godina otkriveno mnoštvo vrsta po prvi put pronađenih u Hrvatskoj, a opisano je i nekoliko vrsta podzemnih životinja i gljiva potpuno novih za znanost.
Sjeverni Velebit idealno je odredište za sve one koji prednost daju aktivnom odmoru i rekreaciji u netaknutoj prirodi uz osjećaj iskonske divljine. Na raspolaganju vam je preko 30 planinarskih staza koje vas vode različitim krajolicima te pružaju brojne mogućnosti otkrivanja ovog prostora. Radi lakšeg snalaženja planinarske staze označene su markacijama, a na raskrižjima staza postavljeni su putokazi s potrebnom prosječnom dužinom hoda u satima. Gotovo svaka od staza vodi vas do planinskih vrhunaca koji su ujedno prekrasni vidikovci, kako na more i otoke, tako i na Liku. Postojeće planinarske staze i putovi pogodni su i za ostale aktivnosti kao što su treking i hiking.
