Sveti Ivan Apostol, 27. prosinca
Ljubljeni Isusov učenik i najmlađi od 12 apostola, rođen je u ribarskom mjestu Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Njegov otac je bio ribar Zebedej, a njegova majka Sloma se više puta spominje u Novom zavjetu, pratila je Isusa na križnom putu i bila je svjedokinja Isusova uskrsnuća.
Svetog Ivana Apostola i njegovog brata Jakova, Isus je pozvao dok su krpali ribarske mreže. Njih dvojicu Isus naziva „sinovima groma“ zbog njihove vatrene naravi.
Umjetnici svetog Ivana prikazuju s perom, njegov je atribut orao koji simbolizira “visine koje on doseže u prvom poglavlju svog evanđelja”, a simboli spisi, kalež i palma. Ranokršćanski pisac Origen kaže slijedeće: „Cvijet Biblije su evanđelja, a cvijet evanđelja je Ivanovo evanđelje“. Njegove poslanice se nazivaju „poslanice ljubavi“ jer se ljubav u njima spominje preko pedeset puta.
Prema predaji, odveden je u Rim i mučen u vrelom ulju, a nakon što je preživio, prognan je na otoku Patmosu u Egejskom moru i osuđen na rad u rudnicima. Ondje je napisao Knjigu otkrivenja, a kad je za vrijeme cara Nerve bio oslobođen, vratio se u Efez, gdje je napisao svoje Evanđelje i tri poslanice i ondje je u dubokoj starosti od oko 100 godina i umro.
Njegovo evanđelje, napisano je za kršćane koji su potekli iz poganstva. U njima želi utvrditi vjeru u mesijanstvo i božanstvo Isusa Krista.
Zaštitnik je teologa, pisaca, knjižnjičara, izdavača knjiga i novina, skladatelja, slikara, prijateljstva, Male Azije i mnogih biskupija i župa u raznim dijelovima svijeta.
