Božić, 25. studenoga
Milijuni ljudi diljem svijeta svake se godine spremaju za proslavu Božića.
U vrijeme prve Crkve postojao je samo jedan blagdan – tjedni Uskrs – NEDJELJA, dan i godišnji Uskrs – svetkovina Gospodnjeg uskrsnuća. U 4. stoljeću počinje se slaviti i svetkovina Gospodnjeg rođenja. Tom svetkovinom htjelo se potisnuti pogansku svetkovinu Nepobjedivog Sunca koja se u Rimu slavila 25. prosinca, a u na Istoku 6. siječnja.
Svetkovina Božića prvi se puta spominje 354. godine. Poznato je da na sjevernoj hemisferi 21. prosinca noć biva najdulja, a dan najkrači. Nakon toga dana dan biva sve duži, a sunce se na obzorju sve više diže. U Rimu su zimski solsticij obilježavali 25. prosinca pa se toga dana među poganima slavilo Nepobjedivo Sunce koje se “rađa”. Sunce je u poganskom kultu imalo veliko značenje pa je i nedjelja u poganskom kalendaru smatrana Danom Sunca. Kada je car Konstantin tjedni Dan Sunca proglasio u svom carstvu Danom Gospodnjim (nedjeljom) i zapovjedio da se ima posvetiti Uskrslom Kristu, sasvim je logično da je i svetkovina rađanja Nepobjedivog Sunca (25.12.) postala dan obilježavanja rađanja pravog sunca – Isusa Krista. U Egiptu se zimski solsticij slavio 6. siječnja pa je onda toga dana slavljen Božić, a na taj se dan slavilo i Isusovo krštenje.
