Nova godina, 1. siječnja
Jedan od najstarijih običaja, koji se obilježava već tisućama godina je Nova godina. Obilježava se od najranijih poznatih civilizacija. Datum se nekoliko puta mijenjao kroz povijest ovisno o kulturama, astronomiji i religijskim tradicijama.
Svaka je kultura imala svoj kalendar kojim se određivao godišnji ritam. U različitim kalendarima godina je počinjala na različite datume. Tako su drevni Egipćani slavili dolazak nove godine u srpnju, Kinezi i Grci u proljeće, a Židovi u rujnu ili listopadu. Iznimka je bio stari Rim koji je dolazak nove godine slavio u siječnju. Kako je koji car dolazio na vlast, tako je mijenjao datum početka godine. Prvi dan mjeseca siječnja odabran je kao početak nove godine 153. pr. Kr., a već je postojao običaj da rimski dužnosnici preuzimaju jednogodišnju službu upravo 1. siječnja. Na latinskom se taj mjesec zvao Januarius i bio je posvećen Janu, bogu početaka, pa se činilo logičnim na taj dan započeti novu godinu.
Narodi koji su se doselili u Europu tijekom i nakon propasti Rimskoga carstva smještali su prvi dan nove godine obično u proljeće, kad se budi čitava priroda i počinje novi život za biljke i životinje, a time i za ljude. Tako su i naši preci slavili novu godinu u proljeće, od čega i dolazi pojam mlado ljeto za novu godinu, koji se u hrvatskim dijalektima može čuti i danas.
Europski su narodi imali različite kalendare dok papa Grgur XIII. nije uveo novi kalendar. Do tada je u nekim zemljama na snazi bio julijanski kalendar, a novi je prozvan gregorijanskim po tadašnjem papi Grguru XIII. Reformirani kalendar donio je nekoliko novosti. Papinskom bulom (svečana javna pisana papina okružnica) određeno je da će od 1582. početak godine opet biti 1. dan mjeseca siječnja.
Mnoge kulture novu godinu slave na svoj jedinstveni način. Običaji i tradicija novogodišnjeg dana uključuju slavlje uz šampanjac i mnoštvo različitih namirnica. Za mnoge koji slave Novu godinu, njezin početak je prilika da naprave pozitivne promjene u svom životu.