Dan grada Bjelovara obilježava se 29. rujna.
Grad Bjelovar, smješten na visoravni podno jugozapadnih obronaka Bilogore, danas je sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije i političko, gospodarsko i kulturno središte toga kraja. Na ukupnoj površini od 191,9 km² živi, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, 40 276 stanovnika. Administrativno Grad obuhvaća 31 naselje: Bjelovar, Breza, Brezovac, Ciglena, Galovac, Gornji Tomaš, Gudovac, Klokočevac, Kokinac, Kupinovac, Letičani, Mala Ciglena, Malo Korenovo, Novi Pavljani, Novoseljani, Obrovnica, Patkovac, Gornje Plavnice, Stare Plavnice, Prespa, Prgomelje, Prokljuvani, Puričani, Rajić, Stančići, Stari Pavljani, Tomaš, Trojstveni Markovac, Veliko Korenovo, Zvijerci i Ždralovi.
Iako je uvriježeno mišljenje kako povijest Bjelovara počinje s 1756. godinom, odnosno s osnutkom grada, na tom se području očituje kontinuirana naseljenost od najstarijih vremena. Na širem bjelovarskom području pronađeni su ostaci starčevačke, korenovske, sopotske, lasinjske, vučedolske kulture te kulture brončanog i željeznog doba.
Osnutak i početak izgradnje Bjelovara smješta se u 1756. godinu kada je otkupljeno zemljište i izdana dozvola za nabavu građevnog materijala, a izgradnju je vodio barun Philipp Lewin von Beck. Grad je od samih početaka zamišljen kao središte pukovnija Varaždinskog generalata i u skladu s vojnom funkcijom prvo se otpočelo s gradnjom vojnih objekata i naseljavanja vojnog stanovništva. Izuzetak čini blok na trgu u kojem se od 1765. godine gradi župna crkva sv. Terezije Avilske te pijaristički samostan i škola. Naime, odlukom Marije Terezije za potrebe školstva u Bjelovar 1761. godine dolaze dva redovnika pijarista, braća Hubert i Ignac Diviš. Iste su godine otvorili prvu pučku školu na đurđevačkoj strani grada. Odlukom Marije Terezije o gradnji nove crkve koja je završena 1772. godine osnovana je i bjelovarska crkvena župa kojom su do 1790. godine upravljali pijaristi. Godine 1771. carica Marija Terezija potvrdila je Bjelovaru status povlaštenog krajiškog grada, tj. Vojnog komuniteta što je za posljedicu imalo demografski i značajan gospodarski rast. Taj se trend nastavio i na početku XIX. stoljeća kada se grad počinje širiti van prvotnih granica.
Razvojačenjem Vojne krajine i Varaždinskog generalata 1871. godine formira se nova županija sa sjedištem u Bjelovaru. Već 1874. godine, kao dvanaesti grad u Hrvatskoj, Bjelovar dobiva status Slobodnog kraljevskog grad.
Nakon prvih višestranačkih demokratskih izbora u SR Hrvatskoj održanih 22. i 23. travnja 1990. godine, novoosnovana Hrvatska demokratska zajednica osvojila je vlast i u Bjelovaru. Nakon referenduma i proglašenja samostalnosti došlo je do zaoštravanja krize i početka ratnih sukoba. Zbog toga je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman 12. rujna donio odluku o blokiranju svih vojarni JNA u Hrvatskoj i obustavu opskrbe tih vojarni strujom, vodom i hranom. Nakon niza neuspješnih pokušaja da vojska JNA mirno napusti vojarne smještene u gradu ili u njegovoj neposrednoj okolini, a riječ je o vojarnama ili vojnim objektima na Logoru, Vojnoviću, Zvijercima, u Bedeniku te vojarni Preradović na glavnom gradskom trgu, ujutro 29. rujna 1991. godine policija i Zbor narodne garde napali su vojarnu na Vojnoviću. Na grad je iz vojarne, do istog dana u 19.00 sati kada su se pripadnici JNA predali, ispaljeno više desetaka raznih projektila. Osim ljudskih žrtava, grad je doživio teška razaranja i oštećenja objekata u povijesnoj jezgri. Među spomenicima kulture oštećeni su vojarna na glavnom gradskom trgu, zgrade na sjevernoj i južnoj strani glavnoga trga, pravoslavna crkva Sv. Trojice te katolička crkva Sv. Terezije.